NIK_4885Najstariji zvonik je zabilježen 1627. g., a bijaše na pročelju stare crkve: jednozidan (“na preslicu”), sa dva zvona i njihovim konopima izvana. Kada je oko 1730. bila građena nova crkva, spominje se u par isprava i gradnja njezina zvonika; gradio se, međutim, i poslije dovršetka župnice. Porušen najkasnije za produženja crkve o. 1887. g. Bio je s južne strane crkve, uza staru apsidu; uza nj su bile i prilazne stube te neka kućica, valjda za zvonara ili za crkvene potrepštine. Taj zvonik bijaše tek neznatno viši od središnje crkvene lađe, a završavao je ložom sa četiri ugaona pilona, pod niskim četveroslivnim krovom.

Ovakav skroman zvonik postao je ne samo za Supetrane, nego i za državnu vlast posve nepriličan kada je 1827. g. Supetar izabran – umjesto ranijih Nerežišća – sudskim, a malo kasnije i upravnim središtem otoka Brača. Stoga je već u rujnu 1828. g. bilo dopušteno prikupljanje priloga za “dovršetak”, tj. nadogradnju zvonika, odnosno za njegovu izgradnju u drugom obliku, eventualno na drugom mjestu, te za moguće povećanje crkve; ovo je sabiranje potrajalo desetljećima.

Napokon je – na čast “najvećem i najboljem Bogu, a na trošak općinara” bio na današnjem mjestu, na jugoistoku odvojeno od crkve, podignut donji dio zvonika (do vijenca iznad sata), zakošena podanka, kako piše na tjemenom kamenu njegovog ulaza u bunjatu. O gradnji i graditeljima ove prve faze nemamo podataka. Te iste 1861. godine nastala su i dva nacrta za dovršetak zvonika, a prvoga je načinio nadzidar Andrija Štambuk 21. VII.: tijelo je zvonika identično sadašnjemu, osim što nema stupića u otvorima loža; za završni dio ponudio je dvije inačice. Po prvoj, zvonik je imao dočetak u obliku osmerostrane lukovice naglašenih rebara, poput onih u Sutivanu, Donjem Humcu, Pražnicama i Pučišćima; usvojena je ipak druga inačica s piramidalnim dovršetkom, samo bez neogotičkih četverolista na atici.

Gornji je dio zvonika bio podignut tek 1876. g., kako kazuje natpis, koji zvonik posvećuje Gospi (kao “naslovnici” crkve) te ističe pri podignuću njegovog donjeg dijela ulogu župnika Tomića i glavnoga crkovinara Beroša, a za gornji dio dar načelnika Balarina. Gornji je dio zvonika (a po svoj prilici i donji) gradio klesarsko-zidarski poduzetnik Ivan Mariotto, nastanjen u Postirama.

Zvonik je otvoren u ljetnim mjesecima sa čijeg se vrha prostire prekrasan pogled na grad Supetar i okolicu.