Dana 3. svibnja 1630. dobio je Supetranin Juraj Tironi dozvolu od Petra Morarija, apostolskog vikara hvarskoga biskupa Cedulina, da smije sagraditi “crkvu ili kapelu” u čast sv. Roku na brdu zvanom Počivala, uz put prema Nerežišćima. Tironi je ujedno buduću crkvu obdario trajnim prihodom od 2 dukata godišnje, za misu odnosno mise na Rokovo, za što je založio i svoju kuću u Supetru. Ujedno je dobio i pravovlasništvo (juspatronat) nad crkvom, te dozvolu da njen temelj-kamen blagoslovi mjesni župnik.

Crkvica bijaše sagrađena već dvije godine kasnije, kako svjedoči natpis na njenom starom, profiliranom nadvratniku, uzidanom iznad novoga na pročelju: posredini mu je u baroknoj kartuši grb Tironi (podijeljen lijevom kosom trakom; u gornjem polju šestokraka, u donjem danas nerazaznatljiv predmet), a govori da je crkvicu podignuo Juraj Tironi 1632. g. za sebe i baštinike, a na čast sv. Roku i “za zdravlje stanovnika blagoslovljenog Supetra”!:

1632 ZORZI TIRONI FECE FAR LA DITA FABRICAAL HONOR DE SAN ROCHO BENEDETO PER SE ET SVI HEREDI IN PERPETV O ET PER LA SALUTE DEL POPVLO DI SAN PIERO BENEDETO

Ovaj natpis na mletačkom narječju govori o tome kako je crkvica imala izrazitu apotropejsku (apotropej = predmet ili postupak koji prema pučkom vjerovanju može “odbiti” zlo) ulogu: smještena na brijegu visoko iznad naselja i s vratima okrenutima k njemu, trebala je – snagom zagovora svetoga Roka – odvraćati od Supetra zarazne bolesti, u prvome redu kugu, u prepasti od koje su naša sela, varošice i gradovi živjeli stoljećima, pa među njima jedva da ima onih u kojima nema crkva, kapela, oltar ili lik ovoga sveca-zaštitnika. Za velike kuge u Splitu 1784. g. Supetrani su se zavjetovali svake godine na 1. svibnja u ophodu prenijeti svečev kip iz ove crkvice u župnu crkvu, a vratiti ga 3. svibnja (Našašće Sv. Križa, kada je prije bila procesija s moćima Sv. Križa); prijenos se obavlja i danas, a bio je i 1815. g., za poznate kuge u Makarskoj (srećom posljednje u našim krajevima).

Crkvica je negdje krajem 19. st. bila obnovljena, povišena i dobila nove okvire otvora na pročelju; ima crvenkastu žbuku, prilazno stubište i zvonik-preslicu; sa sjeveroistoka, uza stari put prema Donjemu Humcu i Nerežišćima, na potprozorniku je davni talijanski natpis o milostinji i darovima sv. Roku te nova željezna škrabica. Na oltaru u ponutrici, u apsidi pod bačvastim svodom nešto širim od bočnih zidova, noviji je kip sv. Roka, a sa strane mu dvije slike na dasci nekog naivca iz 19. st.: lijevo sv. Ivan Evanđelist kako piše evanđelje, a desno sv. Juraj koji ubija zmaja; pred žrtvenikom visi “lampada” na vrlo lijepom lancu.