Ne računajući ranokršćansku baziliku na mjestu kasnije i sadašnje župne crkve, srednjovjekovna crkvica sv. Luke, smještena na pola puta između Supetra i njegova starog župnog sjedišta, Donjega Humca, najstariji je sakralni spomenik na području supetarske župe.

S nutarnje strane zapadnog zida lijevo od ulaza ugraviran je u još svježu žbuku crtež broda s jedrima:

potječe iz doba gradnje ove crkvice (konac 11.- prva polovica 12.st.) i smatra se najstarijim srednjovjekovnim prikazom lađe u Hrvatskoj. U blizini su ostaci neke rimske građevine te ranokršćanski sarkofag sa križem.

U pisanim se izvorima Sv. Luka spominje tek od kraja 16. st. Bilježi se među donjo-humčanskim crkvicama, te je bila kao i druge slične posve prazna, otvorena i bez zvona: stoga je naređeno da se obnovi i zatvori vratima, ili pak da se posve poruši i na njenome mjestu usadi križ, kao spomen da je tu bila crkva, u smislu odredaba Tridentskog sabora.

Čini se da je nadarje ove crkve za vrijeme razdvajanja Supetra od Donjega Humca, bilo podijeljeno između dotičnih župnika. 1776. g. crkva se navodi kao supetarska, a kao takva je upisana i na najstarijem supetarskom zemljišniku iz 1834. g. U prvoj trećini 19. stoljeća obveza je obaju župnika bila po jedna misa na blagdan sv. Luke (18. X.), a ključ je držao supetarski, koji ga je i načinio; i njegovi su prethodnici također bili u posjedu crkvice. Tada je imala malen oltar i bila dobro zaključana, ali bez potrebnoga za bogoslužje, što se na blagdan prenosilo iz župnice.

Poslije toga Sv. Luku više ne nalazimo u arhivskim izvorima; agrarnom reformom 1930-ih i 1940-ih godina izgubio je nadarje, a konac 20. st. dočekao kao ruševina. God. 2000. lijepo je obnovljen, sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Supetra; radove pod nadzorom Konzervatorskog ureda u Splitu (R. Bužančić i V. Kovačić) izveli su pučiški majstori, uz pomoć Supetrana koji su raščistili okoliš; na Lukino te godine održana je misa poslije tko zna koliko vremena. Otad se misi na naslovni blagdan svake godine, a predvodi naizmjence donjohumčanski i supetarski župnik, u skladu sa starom dvojnom pripadnošću crkve – što je ujedno i jedina sadašnja veza Supetra sa starom maticom u Donjem Humcu.